Nakon što sam proveo značajno vrijeme u Hrvatskoj i Turskoj, primijetio sam nekoliko izraženih razlika koje oblikuju svakodnevni ritam života u svakoj od tih zemalja. U nastavku donosim svoja osobna zapažanja:
1. Prisutnost prirode
Prvo što me je impresioniralo u Daruvaru jest koliko je grad zelen. Dolazeći iz gradova poput Ankare i Aksaraya, obilje bujnog zelenila i parkova predstavlja snažan kontrast. Dok su središnji dijelovi Turske često suši ili urbanije gustoće, manja mjesta ovdje djeluju snažno povezana s prirodom.
2. Kultura prehrane: hrana za van vs. sjedenje u objektu
U Hrvatskoj je kultura „hrane za van“ vrlo izražena. Često se vidi kako ljudi uzimaju hranu ili kavu i konzumiraju je u pokretu. U Turskoj je iskustvo znatno društvenije i usmjereno na boravak u objektu; gotovo svaki lokal osmišljen je tako da ljudi sjednu, uzmu si vremena i jedu unutra.
3. Međugradski prijevoz
Način putovanja također se razlikuje. U Hrvatskoj je uobičajeno da se karta za međugradske linije može kupiti izravno u autobusu. U Turskoj je to rijetkost; sustav je centraliziraniji i najčešće zahtijeva kupnju karte unaprijed na kolodvoru ili putem online platforme.
4. Legendarni pistacijin gelato u Splitu
Vrhunac mog gastronomskog iskustva bio je pistacijin gelato u Splitu, koji je vjerojatno najbolji koji sam ikada probao. Njegova kvaliteta dolazi iz tradicionalne „gelato” metode i korištenja vrhunskih sastojaka, poput visokokvalitetnih pistacija iz Italije.
Za razliku od klasičnog sladoleda, gelato se sporije miješa kako bi se postigla gusta, svilenkasta tekstura s manje zraka. Također se poslužuje na nešto višoj temperaturi, što omogućuje da bogat i autentičan okus pistacija dođe do izražaja. Djeluje manje kao obična slastica, a više kao pažljivo izrađeno gastronomsko iskustvo.
5. Sigurnost pješaka i prometna kultura
Iskustvo prelaska ceste potpuno je drugačije. U Hrvatskoj se osjećam sigurnije jer automobili zaista staju na pješačkim prijelazima čim se pješak približi ili zakorači na njih.
6. Zaštita okoliša i recikliranje
Pristup gospodarenju otpadom ovdje je vrlo discipliniran. Pravila recikliranja u Hrvatskoj su stroga, s jasno definiranim sustavima za različite vrste otpada. U Turskoj još nemamo tako razvijene nacionalne zakone ni široko prihvaćenu kulturu razdvajanja otpada, pa mi je prilagodba ovom sustavu bila značajna i pozitivna promjena.
*Udruga Impress je korisnik institucionalne podrške Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva za stabilizaciju i/ili razvoj udruge. Sadržaj ovog članka isključiva je odgovornost autora i nužno ne izražava stajalište
Nacionalne zaklade.
