Život u novoj zemlji jedno je od najizazovnijih, ali i najotvorenijih iskustava koje osoba može doživjeti. Kada sam se prvi put preselila u inozemstvo, mislila sam da će najteži dio biti naučiti jezik, razumjeti kulturu ili prilagoditi se drugačijem načinu života. Međutim, vrlo brzo sam shvatila da je pravi izazov naučiti nositi se s različitim vrstama ljudi.
To iskustvo naučilo me mnogo važnih lekcija o ljubaznosti, poštovanju i tome kako ne dopustiti nepristojnim ljudima da utječu na moj unutarnji mir.
Kada se preselite u stranu zemlju, sve djeluje nepoznato. Čak i jednostavni svakodnevni zadaci mogu postati stresni kada ste okruženi jezikom i kulturom koje još uvijek ne razumijete u potpunosti. U takvim trenucima način na koji vas ljudi tretiraju postaje iznimno važan. Mala gesta ljubaznosti može potpuno promijeniti vaš dan. Nečiji osmijeh, pomoć oko snalaženja ili strpljenje dok pokušavate govoriti strani jezik mogu učiniti da se osjećate prihvaćeno i manje usamljeno.
Istovremeno sam doživjela i nepristojno ponašanje nekih ljudi. Neki su bili nestrpljivi kada sam sporije govorila, dok su me drugi osuđivali zato što sam strankinja ili su se ponašali kao da ne pripadam tamo.
U početku su me takva iskustva jako pogađala. Satima sam razmišljala o njima i stalno preispitivala sebe. Počela sam se pitati jesam li možda ja problem.
S vremenom sam naučila nešto vrlo važno – nepristojni ljudi postoje posvuda. Njihovo ponašanje često nema nikakve veze s nama osobno. Neki su ljudi jednostavno nezadovoljni, nestrpljivi ili zatvorenog pogleda na svijet. Brzo osuđuju druge, a da pritom ne poznaju njihovu priču.
Život u inozemstvu naučio me da ne trošim svoju energiju pokušavajući ugoditi svima. Neće vas svatko voljeti, poštovati ili razumjeti – i to je sasvim u redu.
Zanimljivo je da neki od najljubaznijih ljudi koje sam upoznala nisu bili oni najglasniji ili najizražajniji. Nisu se stalno smiješili niti su pokušavali djelovati pretjerano prijateljski, ali su prema drugima pokazivali iskreno poštovanje. Znali su pažljivo slušati, bili su strpljivi i činili da se drugi osjećaju ugodno. To me naučilo da ljubaznost nije samo u riječima ili vanjskom dojmu, nego prije svega u djelima.
Život u drugoj zemlji učinio me i empatičnijom osobom. Danas, kada sretnem nekoga tko se suočava s jezičnim ili kulturnim preprekama, puno bolje razumijem njihove osjećaje. Znam koliko teško može biti osjećati se drugačije ili neshvaćeno. Upravo zbog tog iskustva trudim se prema drugima odnositi s više strpljenja, razumijevanja i suosjećanja.
