Što ako se rješenje za odgovorniju modnu industriju krije u našem vrtu?
Kao odgovor na negativan utjecaj tekstilne industrije na okoliš pojavljuju se nove tehnike koje smanjuju upotrebu kemikalija. Jedna od njih je plant transfer printing, prirodna i umjetnička metoda koja koristi boje i oblike biljaka za stvaranje jedinstvenih uzoraka bez sintetičkih boja.
Što je plant transfer printing i koja je njegova povijest?
Prirodne pigmente ljudi koriste tisućama godina za bojanje umjetnina, tkanina i predmeta svakodnevne uporabe. Još u pretpovijesti i antici ljudi su pigmente dobivali iz minerala, biljaka i kukaca. Oker, jedan od najstarijih poznatih pigmenata, korišten je u prapovijesnim špiljskim crtežima, dok su indigo, broć i košenila bili iznimno cijenjeni na antičkim trgovačkim putevima.
S vremenom su se tehnike pripreme i očuvanja pigmenata razvile i oblikovale umjetnost i kulturu širom svijeta. Unatoč pojavi sintetičkih boja u 19. stoljeću prirodni pigmenti i danas se cijene zbog bogatih tonova, ekoloških prednosti i duboke kulturne tradicije.
Plant transfer printing je prirodna tehnika otiskivanja u kojoj se boje i oblici pravih biljaka prenose na tkaninu ili papir. Listovi, cvjetovi ili stabljike postavljaju se na površinu, a zatim se pritiskaju, kuhaju na pari ili udaraju kako bi ispustili svoje prirodne pigmente i ostavili otisak. Ovom metodom zadržavaju se fine teksture poput žila i površinskih detalja što stvara jedinstvene organske uzorke. Tehnika je popularna u ekološkoj umjetnosti i dizajnu tekstila jer koristi prirodne materijale i minimalno kemikalija.
Istraživanje Tekstilno tehnološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (MDPI Sustainability 2024, referenca iz izvornog teksta).
Koje su ljudske i okolišne posljedice naše garderobe?
Iza odjeće koju svakodnevno nosimo stoji složen sustav sa ozbiljnim posljedicama za ljude i okoliš. Velik dio modne industrije oslanja se na tvornice u kojima radnici rade prekovremeno, u nesigurnim uvjetima i za plaće koje nisu dovoljne za dostojan život. U pojedinim regijama i dalje su prisutni dječji i prisilni rad, osobito u proizvodnji pamuka i tekstila. To je skrivena stvarnost jeftine odjeće.
Okoliš plaća jednako visoku cijenu. Uzgoj pamuka troši ogromne količine vode, dok bojenje i obrada tkanina ispuštaju toksične kemikalije u rijeke i tlo. Sintetička vlakna poput poliestera ispuštaju mikroplastiku prilikom svakog pranja i time zagađuju oceane te ulaze u prehrambeni lanac. Model brze mode dodatno potiče pretjeranu potrošnju i stvara milijune tona tekstilnog otpada svake godine.
Ganske plaže također su zatrpane odjećom što uzrokuje ozbiljne zdravstvene i ekološke probleme lokalnom stanovništvu.
Stvarna cijena naše odjeće mnogo je veća od one na etiketi. Odabirom kvalitetnije odjeće, podržavanjem etičnih brendova i smanjenjem nepotrebne kupovine možemo značajno smanjiti negativan utjecaj na ljude i planet.
Što ako prvi korak zaštite planeta počinje s odjećom koju odlučimo ne kupiti?
Svaki novi odjevni predmet zahtijeva vodu, energiju i kemikalije te ostavlja težak ekološki trag. Ako odlučimo ne kupovati odjeću koja nam nije potrebna, smanjujemo otpad, zagađenje i potražnju za brzom modom. Briga za ono što već posjedujemo i rjeđa kupovina jednostavni su, ali vrlo učinkoviti koraci prema održivijoj budućnosti.
