Vršnjačko nasilje.. s ovim pojmom se, nažalost, svakodnevno susrećemo. Većina nas je iskusila neki oblik vršnjačkog nasilja, svjedočila mu ili poznaje nekoga tko je bio zahvaćen ovim oblikom nasilja. Poslušajte intervju s Goranom Benceom, profesorom defektologom.
Ova vrsta nasilja je vrlo specifična jer svi drugačije definiramo granice nama prihvatljivog ponašanja stoga su iskustva mladih i djece koji su ga doživjeli različite. Promatraču sa strane možda nešto djeluje kao prijateljsko zadirkivanje – ali osoba koju se zadirkuje to može doživjeti kao nasilje. Upravo iz tog razloga – te subjektivne granice prihvatljivog ponašanja – postoji određena nesigurnost u značenju situacije s kojom smo suočeni, što se pokazalo kao jedna od najvećih prepreka pravovremenog reagiranja. Pravilno procjenjivanje situacije između prijateljskog zadirkivanja i prelaska te granice je prvi korak u procesu donošenja odluke – reagirati ili ne.
Prema stručnjacima, kako bi se neko ponašanje okarakteriziralo kao vršnjačko nasilje nekoliko obilježja mora biti prisutno.
- Mora postojati namjera da se drugoj osobi nanese neki oblik štete ili da se druga osoba povrijedi – ovdje se može raditi o fizičkoj ili emocionalnoj šteti, ali i o socijalnoj šteti odnosno izolaciji iz određenog društva.
- Neravnopravnost moći – nejednak odnos moći između osoba uključenih u određeno ponašanje na temelju fizičke snage, većeg samopouzdanja, godina ili izgleda.
- Ponavlja se periodično i trajno – žrtve žive sa strahom i strepnjom da će se nasilje ponoviti te iz tog razloga žrtve rijetko prijavljuju nasilje što doprinosi njegovom nastavljanju.
Najčešće i najsnažnije posljedice vršnjačkog nasilja su gubitak samopoštovanja, osjećaj manje vrijednosti, prevelika i nerealna samokritičnost te povlačenje od društva. Kod duže izloženosti vršnjačkom nasilju posljedice se mogu i fizički manifestirati kao posljedica stresa, anksioznosti i tjeskobe zbog proživljavanja nasilja – javlja se glavobolja, bolovi u trbuhu ili leđima, vrtoglavica i poteškoće sa spavanjem.
Neki od najčešćih razloga za neprijavljivanje vršnjačkog nasilja su strah – da će im se nasilnik osvetiti, da im nitko neće vjerovati, da će to samo još više pogoršati situaciju – i osjećaj opće bespomoćnosti ili čak i srama jer se nisu uspjeli obraniti sami ili misle da su svojim ponašanjem doprinijeli takvom ponašanju vršnjaka.
Zato je bitan svaki poticaj, ohrabrenje, podrška, razgovor i savjet mladoj osobi ili djetetu koje se suočava s vršnjačkim nasiljem koji mogu pomoći u prevladavanju nesigurnosti i potiču pokušaj promjene situacije u kojoj se nalazi. Podrška obitelji, prijatelja i okoline mogu pomoći pri pravovremenom zaustavljanju nasilja te doprinijeti ublažavanju ili čak izbjegavanju vršnjačkog nasilja.
Svatko može učiniti nešto – reagirati, savjetovati, potražiti pomoć – i time doprinijeti sretnijem i mirnijem odrastanju djece i mladih.
#SAFENET
