Prema najnovijim istraživanjima, mladi stalno misle o poslu, a uopće ne zarađuju dobro. Nakon obrazovanja u sustavu koji u velikoj mjeri nije prilagođen potrebama tržišta rada, nitko ne očekuje posao iz snova. Naprotiv, na poslu se svatko mora boriti za ostanak, svjestan da je zamjenjiv, ili mu barem šefovi prezentiraju da je tome tako. Milenijalci su zato opsjednuti uspjehom u poslu, čak toliko da ih situacije iz radne okoline čine kronično nesretnima. Ne treba stoga čuditi da imaju malo kreativnosti. Niska očekivanja tada dolaze kao rezultat niskog samopouzdanja. Zarađuju znatno manje nego što su zarađivali njihovi roditelji u toj dobi, a autoritetima se gotovo nikada ne suprotstavljaju. Kada sve to zbrojimo, nametne nam se pitanje imaju li milenijalci ikakvu perspektivu. Pozitivan odgovor ovisi o svakom pojedinačno, a njegov oblik nadziremo tek kada uistinu shvatimo da je sadašnje stanje moguće promijeniti. Budućnost milenijalca u rukama je njih samih.
Milenijalci stalno rade, a ne zarade!
Post Author: Dubravko Šopar
