Još od pećinskih vremena, spavanje kao pojava je imala veliki značaj za ljude. Stajalo je kao kontrast konstantnoj aktivnosti potrebnoj kako bismo preživjeli dnevne izazove, no njegova svrha nije bila poznata. Još jedan zanimljiv aspekt spavanja, mnogo raspravljan tijekom povijesti, jesu snovi i njihovo značenje.
Faze uspavljivanja
Mozak tijekom dana djeluje na različitim razinama aktivacije. Dok smo budni i naše oči su otvorene, električni valovi mozga jesu niskovoltažni i brze frekvencije. Takve valove nazivamo beta valovi i normalni su u svakodnevnom funkcioniranju. Kada se smirimo i krenemo opuštati, naši se valovi također usporavaju sve dok ne utonemo u prvu fazu uspavljivanja. Ovi alfa valovi prisutni su i prilikom relaksacije i tijekom spavanja. Nakon prve faze uspavljivanja, naši moždani valovi se sve se više usporavaju (postaju delta valovi) sve dok ne utonemo u duboki san, tj. četvrtu fazu uspavljivanja. Vrijeme potrebno da se utone u duboki san od prve faze je otprilike sat vremena. Suprotno očekivanjima, zapravo su male šanse da sanjamo dok god su moždani valovi na razini delta valova, odnosno za vrijeme druge, treće i četvrte faze uspavljivanja. Nakon dubokog sna, moždani valovi se kreću ponovno ubrzavati natrag prema prvog fazi i taj se proces ponavlja nekoliko puta tijekom jedne noći.
REM spavanje
Kada se naš mozak vrati na alfa valove, počinje faza sna karakteristična po brzini pokretaja očima koje se po tom obilježju i naziva REM faza (rapid eye movement). Obično ju povezujemo sa sanjanjem zbog velikom postotka ispitanika (oko 80%) koji tvrde da su sanjali kada su bili probuđeni tijekom REM faze. Ako uzmemo u obzir da nam treba oko sat vremena da utonemo u duboki san te dodatnih sat vremena da se vratimo u REM fazu, možemo zaključiti da REM fazu proživljavamo četiri do pet puta usred regularne noći. Funkcija REM faze također nije još poznata, no mnogi eksperimenti su pokazali da spriječavanje ili skraćivanje REM spavanja dovodi do halucinacija, iscrpljenosti i agresivnog stava prema okolini. Vjeruje se stoga da REM faza ipak ima neku važnu ulogu u normalnom funkcioniranju pojedinca.
Značenje snova u povijesti
Snovi ponekad znaju biti živopisniji i maštovitiji od sanjarenja. Upravo zato se odavno smatralo da snovi imaju određeno značenje, kao što su na primjer Nordijci vjerovali da su snovi poruke ili savjeti bogova. Grci i Rimljani smatrali su čak da snovi prikazuju buduće događaje. Možda najpoznatiju analizu na tu temu dao je Sigmund Freud 1899. godine svojom knjigom Interpretacija snova. Freud je smatrao da snovi nastaju djelovanjem naše podsvijesti, odnosno da nam pružaju mogućnost osvještavanja i proživljavanja naših skrivenih žudnji i emocija u sigurnom okruženju našeg uma. Njegova teorija naišla je međutim na nekoliko kritika, od kojih su najznačajanije te da su njegove interpretacije snova bile previše generalizirajuće i redovito se vraćale na temu seksualnosti.
Značenje snova danas
Poznato je danas da sadržaj snova, iako može biti povezan s realnim dnevnim situacijama, najčešće to nije. Tako primjerice snovi mogu odražavati naše normalne želje, strahove i frustracije, ali zamaskirane određenim simbolima, u naizgled nepovezanoj radnji i slijedu događaja. Zanimljivo je još da su istraživanja pokazala kako i vanjski podražaji mogu utjecati na sadržaj naših snova. Primjerice, ako budilica krene zvoniti usred vašeg sna, može se dogoditi da se sličan zvuk pojavi i u vašem snu (u obliku zuja komaraca, glazbe u disco klubu i slično).
Funkcija snova ostaje nerazjašnjen misterij, no sumnja se da pomažu u formaciji sjećanja ili da su nasumična aktivacija mozga. Zabilježeni su također slučajevi kada su snovi poslužili kao ideja pri rješavanju kakvog problema koji nas muči, poput primjerice problema Loewija. Otto Loewi pokušavao je dokazati da živčane stanice komuniciraju međusobno kemijskim putem, a ne električnim, no nije znao kako bi to napravio. Tijekom jednog sna pala mu je na pamet ideja te je navodno još u šlapama išao provjeriti hoće li funkcionirati. Trinaest godina poslije, dobio je je Nobelovu nagradu za svoje otkriće.
Konačne misli autora
Nadam se da sam dostatno dočarao člankom koliko malo se zna o jednom ovako velikom dijelu našega života. Sve što znamo za sada je opisati ove pojave i da su neke od njih do određenog stupnja povezane. Smatram da je glavni problem koji koči daljnja istraživanja težina provođenja kvalitetnih eksperimenata na tu temu te skupost opreme potrebne da bismo takve pojave izmjerili na valjan i pouzdan način.
