Moja je prva Erasmus razmjena završena i dojmovi su se slegnuli, ali meni i dalje ponestaje riječi kojima bih opisala iskustvo koje sam proživjela kad me pitaju kako je bilo. Putovanje je defintivno nadmašilo moja očekivanja.
Valja početi od voditelja koji su uvijek bili tu uz nas i pružali nam neka praktična znanja, ali i našeg osmeročlanog tima za koji smatram da se po mnogočemu istaknuo tijekom sedam dana radionica i zadataka koji su stavljeni pred nas, ali i onda kad smo imali slobodno vrijeme i mogli pokazati svoje talente i komunikacijske vještine.
Naši su nas domaćini ljubazno ugostili u Newcastlu, gradu koji sam za sedam dana prilično dobro upoznala, od glavnog trga i ulice, preko muzeja, igrališta, plaže sve do Viktorijinih tunela i mostova rijeke Tyne. Svakim sam danom upoznavala, kako gradske ljepote, tako i ljepote kulturne raznolikosti.
U školi smo učili o različitim kulturama, obrascima ponašanja i toleranciji, ali ovdje sam , u jednom multikulturalnom okruženju imala priliku to sve doživjeti, uočiti različitosti, razumjeti ih i prihvatiti kao nešto važno i potrebno ovome svijetu, a za što smatram da će mi koristiti u daljnim životnim susretima i novim razmjenama u kojima ću također moći primijeniti znanja o problemima mladih, stereotipima i toleranciji, a o čemu sam također učila i ovdje.
Također, ovo su bili mojih prvih sedam dana kad sam se kretala u okružju u kojem sam mogla prakticirati engleski jezik koji sam dosad koristila jedino u školi, a koji sam sada imala priliku poboljšati. Neki od nas su imali strah od javnog istupanja, razgovora sa strancima, rada u skupinama, a nakon par radionica, druženja s našim engleskim i norveškim prijateljima i metro challenga, toliko smo se svi zbližili i povezali da, kako je sedam dana odmicalo, svi smo htjeli da potraje još duže.
Kako to inače biva, sklopili smo nezaboravna prijateljstva i pronalazili simpatije, zajedno se smijali i plakali, igrali igre i plesali… Dani su proletjeli i na rastanku je bilo najteže, ali svi čvrsto vjerujemo u to da ćemo se uskoro opet vidjeti, ovo je bilo nezaboravno iskustvo koje me naučilo da cijenim svoju zemlju i kulturu kojoj pripadam, ali i da je potrebno učiti o drugima jer smo svi mi na kraju krajeva Youth nation ujedinjeni u sličnim željama i maštanjima, problemima i strahovima.
Ljude koje sam tamo upoznala nikada neću zaboraviti jer sam kroz sedam dana suživota s njima naučila toliko stvari o sebi i drugima. I na kraju krajeva, svima koji ovo čitaju istinski želim da iskoriste prilike koje im se pružaju odlaskom na ovakve razmjene jer se iskustvo koje sam tijekom tih sedam dana stekla ne može kupiti, a uspomene će zauvijek ostati u mom srcu.
Mihaela Idžanović
