Mentalno zdravlje ima nekoliko definicija, a svaka od njih ističe da ono nije samo odsustvo mentalne bolesti. Svjetska zdravstvena organizacija definira mentalno zdravlje kao „stanje dobrobiti u kojem pojedinac ostvaruje svoje potencijale, može se nositi s normalnim životnim stresom, može raditi produktivno i plodno te je sposoban pridonositi zajednici.“
Postoje neki mitovi o mentalnom zdravlju koji su još uvijek prisutni u današnjem društvu unatoč velikom napretku psihologije, psihijatrije i psihoterapije koji je uvelike poboljšao život mnogim osobama koje pate od psihičkog poremećaja ili bolesti. Razbit ćemo neke od tih mitova i izložiti istinite podatke kojima se borimo protiv neshvaćanja i stigmatiziranja osoba s psihičkim poteškoćama.
Mit 1: Psihički poremećaji javljaju se rijetko i ne mogu se dogoditi baš meni.
Istina: Prema procjeni opterećenja bolestima za Hrvatsku za 2016. godinu, mentalni poremećaji na 4. su mjestu među vodećim skupinama, iza kardiovaskularnih i malignih bolesti te ozljeda. U okviru skupine mentalnih poremećaja najveći postotak opterećenja odnosi se na depresivne poremećaje (25,9%) slijede poremećaji uzrokovani alkoholom (17,1%) i anksiozni poremećaji (14,6%). Psihičku poteškoću/poremećaj doživi jedna od pet osoba. Veliku depresivnu epizodu doživi jedna od 10 osoba, a s ozbiljnim mentalnim poremećajem poput shizofrenije, bipolarnog ili depresivnog poremećaja živi jedna od 25 osoba. Svake godine više od 800 000 osoba počini samoubojstvo, a u Hrvatskoj je u 2018. godini bilo 679 samoubojstava.
Mit 2: Djeca ne mogu imati mentalni poremećaj.
Istina: Vrlo mala djeca već mogu pokazati znakove mentalnih teškoća koji se potom mogu razviti u poremećaje. Kada dijete nema razvojno primjerene poticaje i podršku za svoje odrastanje jer izostaje suočavanje odraslih s djetetovim teškoćama i rana intervencija, razvojna putanja se pomiče od optimalne. U skladu s time, simptomi polovice mentalnih poremećaja javljaju se prije 14. godine, dok ¾ mentalnih poremećaja započinje prije 24. godine. Nažalost, manje od 20% djece i adolescenata zaista primi potrebnu pomoć u svrhu liječenja psihičkih teškoća i/ili poremećaja. Rana liječnička i/ili psihološka intervencija i prevencija je važna kako psihički problem ne bi značajno narušili razvojni tijek djeteta.
Mit 3: Osobe koje imaju problema s mentalnim zdravljem su nasilne i nepredvidive.
Istina: Rezultati istraživanja pokazuju kako većina osoba s mentalnim teškoćama nisu nasilnije nego osobe iz opće populacije. Naprotiv, pokazalo se kako su žrtve nasilnog zločina češće osobe s ozbiljnim psihičkim poremećajima nego osobe iz opće populacije. Mentalno oboljele osobe imaju 2,5 veću vjerojatnost biti žrtve nasilja, nego zdrava populacija (za teško mentalno oboljele osobe vjerojatnost je 10 puta veća).
Mit 4: Mentalni poremećaji posljedica su osobnih slabosti (npr. lijenosti). Kada bi se osobe s psihičkim teškoćama više potrudile, mogle bi riješiti svoj problem.
Istina: Iako osobni čimbenici imaju ulogu u razvoju poremećaja (npr. nisko samopoštovanje, neke crte ličnosti kao neuroticizam, perfekcionizam i sl.), same te karakteristike nisu samostalno zaslužne za razvoj mentalnih poremećaja. U podlozi razvoja mentalnih poremećaja leži više faktora te samim time ne možemo prije navedeno pripisati atributima kao što su lijenost ili slabost pojedinca. Bitno je naglasiti kako su mentalni poremećaji proizvod čimbenika unutar i izvan pojedinca, a ne samo jednog.
Mentalne poremećaje mogu uzrokovati faktori kao što su:
– Biološki faktori poput naslijeđa, fizičke bolesti, ozljede , kemijskog disbalansa i osobine ličnosti
– Životni događaji poput traume (nasilno ponašanje, zlostavljanje, rastava braka, gubitak voljene osobe,…) ili drugog stresnog događaja koji ne mora biti nužno negativno obojen (npr. vjenčanje, trudnoća, promjena posla,…)
– Obiteljska povijest bolesti
Mit 5: Osobe koje boluju od mentalnih poremećaja su “izgubljeni slučajevi” i nikada se ne mogu oporaviti od te teškoće ili psihičkog poremećaja.
Istina: Rezultati istraživanja pokazuju kako se stanje osoba s psihičkim teškoćama ili poremećajima može poboljšati, te se mnogi od njih mogu i potpuno oporaviti. Takav oporavak podrazumijeva da osoba, unatoč doživljenoj psihičkoj teškoći ili poremećaju, može uspješno funkcionirati u radnom i društvenom okruženju te svakodnevnom životu.
Mit 6: Terapija i samopomoć predstavljaju gubljenje vremena jer osoba može jednostavno uzeti tabletu i tako riješiti problem.
Istina: Uzimanje lijekova za suzbijanje simptoma određenog mentalnog poremećaja je u nekim slučajevima nužno. Ponekad se lijekovi moraju doživotno uzimati. No lijekovi sami su samo dio odgovora u borbi s mentalnim poremećajima. U procesu oporavka veliku ulogu za pojedinca s mentalnim poremećajem imaju obitelj, druge bliske osobe te stručnjaci. Obitelj i druge bliske osobe mogu pomoći pojedincu na način da pravilnim informiranjem o mentalnom zdravlju pružaju podršku i poštuju pojedinca bez stigmatiziranja i etiketiranja pojedinca s nazivima “luđak” i slično. Stručnjaci su ovdje važni zbog toga što mogu prepoznati ako osoba pati od određenog mentalnog poremećaja i pomoći joj u oporavku te osim toga oni mogu informirati obitelj i bližnje kako pristupiti toj osobi na adekvatan način.
Mit 7: Nemoguće je spriječiti mentalne poremećaje.
Istina: Postoji veliki broj uspješnih programa prevencije psihičkih, emocionalnih i poremećaja u ponašanju. Važnost takvih programa leži u pravovremenom prepoznavanju rizičnih faktora za razvoj mentalnih poremećaja. Pokazalo se kako prepoznavanje ovih faktora značajno smanjuje vjerojatnost pojave psihičkih teškoća i poremećaja među djecom i mladima. Konkretnije, takvi preventivni programi najčešće su usmjereni na poticanje socio-emocionalnog učenja kod djece čiji rezultati su pokazali sljedeće:
– Veću produktivnost
– Bolji školski uspjeh
– Manju stopu kriminala
– Poboljšanu kvalitetu života
– Produžen životni vijek
– Kvalitetnije obiteljske odnose
Danas još uvijek postoji značajna stigma prema osobama koje imaju poteškoće s mentalnim zdravljem. Stigma znači obilježavanje i odbacivanje osoba sa psihičkim bolestima. Stigma je sama po sebi “druga vrsta ludila” govori Stephen Hinshaw, poznati američki klinički psiholog sa Sveučilišta u Kaliforniji, jer potiče negiranje ljudskog potencijala za poboljšanjem. Šutnja i sram koji proizlaze iz stigme dovode do samostigme, koja opet ima razarajuće djelovanje i isto tako umanjuje ili potpuno ubija samopoštovanje osobe s nekom psihičkom poteškoćom.
Kroz edukaciju o mentalnom zdravlju i što ono znači, kroz programe prevencije te kroz programe edukacije o psihičkim poremećajima i bolestima, psiholozi i drugi edukatori se bore protiv stigme o psihičkim bolesnicima u društvu. Stigma je sada značajno manja nego prije ali još uvijek postoji te je zbog toga važno obratiti pažnju na činjenice, a ne mitove. Iznad svega važno je tretirati osobe s poteškoćama s razumijevanjem i podrškom, a ne sa sažaljenjem i izbjegavanjem.
U ovo vrijeme velikih zdravstvenih, socijalnih i ekonomskih poteškoća (u Hrvatskoj, ali i u svijetu) posebno je važno očuvati mentalno zdravlje kako bismo se lakše nosili s novim izazovima te kako bismo se lakše prilagodili trenutnom načinu života. Postoje neke jednostavne aktivnosti koje mogu poboljšati vaše osobno zadovoljstvo životom, smanjiti stres i potaknuti pozitivno mentalno zdravlje.
- Učenje novih stvari
– Stjecanje novih znanja i vještina može povećati vaše samopouzdanje
– Možete pokušati neki novi hobi, novi recept ili novu edukaciju u nekom Vašem području interesa
- Povežite se s ljudima oko vas
– Podržavajući odnosi mogu dovesti do veće sreće
– Možete nazvati prijatelja kojega dugo niste čuli, uključiti se u neki klub ili odvojiti vrijeme za svoju obitelj
- Obratite pažnju – odvojite trenutak
– odvojite vrijeme bez uređaja, prošećite nekim mjestima koja Vas opuštaju, upoznajte lokalnu umjetnost - Budite aktivni
– Aktivnost može smanjiti stres, povećati energiju te jačati imunološki sustav
– Koristite stepenice umjesto dizala, izađite u šetnju ili na trčanje, krenite u vožnju biciklom, uređujte vrt - Uzvratite
– Pomaganje i ljubaznost prema drugima promiče osjećaj vlastite vrijednosti, emocionalno je ispunjavajuće te jača zajednicu i pomaže u održavanju pozitivnog stava
– Učinite nešto lijepo za Vama blisku ili poznatu osobu (ili čak za nepoznatu osobu), zahvalite, pozdravite, istražite mogućnost volontiranja
Autorica: Ana Marija Ević
LITERATURA:
https://www.mentalhealth.gov/basics/mental-health-myths-facts
https://www.hzjz.hr/wp-content/uploads/2018/06/Mentalno-LETAK.pdf
